Šest brilijantnih ideja koje će promijeniti gradsku vožnju

Već neko vrijeme skoro svi mi kroz filmove, stripove, sveukupno medije, posmatramo kako gradovi budućnosti trebaju izgledati, visoki stakleni soliteri, pristaništa za automobile, džetpekovi (ranac sa raketnim pogonom za let pojedinaca) spavanje u "cijevima" i transport kroz iste...

Mi zapravo već živimo u budućnosti. Doduše od gorepomenutog samo visoki soliteri su ušli u opštu upotrebu, ali je tehnologija znatno uznapredovala poslednjih godina. Nove tehnologije već mijenjaju način na koji se vozimo po gradu i šire. Da, sve češće se i vozači samo voze.

Vozila koja razgovaraju

Ovdje ne mislimo o KITT-u ili Siri koja se ugrađuje u Subaru vozila. Zapravo današnja vozila sve više razgovaraju među sobom koristeći V2V tehnologiju (vehicle-to-vehicle). Iz sektor za transport Sjedinjenih Američkih Država su nedavno predložili zakon koji bi standardizovao način na koji bi jedan automobil pričao (prenosio informaciju) drugom automobilu o svojoj lokaciji, pravcu, brzini i slao još neka upozorenja o opasnostima na putu. U gradu, gdje se nezgode češće dešavaju na raskrsnicama, automobili bi međusobno mogli odlučivati ako imaju dovoljno vremena o tome ko ima prvenstvo prolaza na raskrsnici i ko će sledeći naići i proći raskrsnicu, tako da ćete sa ovom tehnologijom moći slobodno da nastavite čačkati instagram čak i u sred raskrsnice bez straha i preznojavanja da će vam neko drugi svirati zbog nepažnje.

Vozila komuniciraju sa semaforima

Još jedna tehnologija koja bi uskoro mogla da se implementira u moderne automobile je i V2I (venichle-to-infrastructure) komunikacija sa putnom infrastrukturom. U nekim državama vatrogasni kamioni imaju neku verziju te tehnologije gdje mogu u zavisnosti od gužve promijeniti svjetlo na semaforu sa crvenog na zeleno. U slučaju gradskog saobraćaja ova tehnologija bi više radila za sve automobile zajednički, slušajući vozila i tako prikupljajući podatke o gužvama i saobraćaju da bi učinila saobraćaj efikasnijim u vidu smanjenja gužvi na ulicama. Ovakva tehnologija može zadržavati duže vremena zeleno svjetlo na nekim raskrsnicama i u nekim državama gdje postoje električni saobraćajni znaci može mijenjati maksimalnu dozvoljenu brzinu u svrhu efikasijeg saobraćaja na datom pravcu ili čak mijenjati dvosmjerne u jednosmjerne ulice i slične opcije koje su dostupne u većim gradovima. Kada vozila sa ovakvom tehnologijom stignu na naše ulice to više neće biti samo pametni automobili već će cijeli grad dobiti epitet pametnog.

Diskriminacija vozila na naftu

Dizel vozila imaju visok obrtni momenat, duže rade i troše manje goriva ali uskoro će ih ljudi odvesti na svoja sela, a ta auta više neće vidjeti grad. Glavni grad Francuske uz Meksiko Siti, Atinu i Madrid planiraju da ukinu dizel vozila da bi smanjili zagađenost vazdua do 2025.godine, a i ostali gradovi će uskoro početi da prate ovu praksu. Na tu temu da dodamo i da Oslo i Bergen, dva najveća grada u Norveškoj planiraju da svedu nivo zagađenja na 0% do iste godine, gdje će se preostali djelovi gradova povezati sa nekim drugim gdje su motori sa unutrašnjim sagorijevanjem potpuno protjerani.

Dopunjavanje u vožnji

Svi koji voze električne automobile po gradu, su do sada zaključili da bi nakon što nađu parking ipred kafića, butika... bilo dobro da odmah pored stoji i jedan punjač za njihovu Teslu. Zapravo uz malo infrastrukturnog planiranja možda bismo i bili u mogućnosti da punimo četvorotočkaše i dok stojimo na semaforu ili jednostavno parkiramo vozilo na prvom slobodnom mjestu.

Ideja o punjenju na daljinu i dalje zvuči kao naučna fantastika ali su naučnici u poslednjih desetak godina uspjeli da prebace električnu energiju čak i na udaljenost od dva metra sa efikasnošću od skoro 100%. Ova tehnologija funkcioniše uz pomoć magnetizma (Nisam baš siguran da sam ovo dobro preveo, spominje se magnetna rezonanca). Uglavnom postoje neki djelovi (kalemi) i na putu i na automobilu koji trebaju proizvoditi vibracije nakon što automobil pređe preko toga stvaraju se vibracije koje se pretvara u energiju i koja se potom prebacuje u baterije. Neki sistemi gradskih prevoza već testiraju slične tehnologije na autobuskim stajalištima i na samim autobusima.

Vožnja do grada ali ne i kroz grad

U velikim gradovima nalik Londonu se već uveliko primjenjuje praksa da vozači moraju plaćati dodatne takse da bi vozili svoje ljubimce sve do centra grada i to zbog smanjenja zagađenja vazduha. Što je automobil veći i više troši tj. zagađuje to su i takse veće. Zato je praksa ljudi u ovim gradovima da se svojim automobilima voze tek do nekog jeftinijeg parkinga u predgrađu da bi kasnije prešli u voz, autobus ili čak na biciklu nastavili svoje putovanje. Ipak nemaju svi tu sreću da imaju stanicu do gorepomenutih prevoza baš blizu svojih parkinga ili poslovnih kancelarija. Zbog toga "pametni" gradovi pokušavaju biti još pametniji. Naime uvedene su i minibus linije za one kojima je potrebno da na vrijeme stignu od stanice do svoje destinacije.