Uže za vezanje slonova

Jednom prilikom, dok je prolazio pored slonova, čovjek zastade i začuđeno se zapita kako to da ova velika stvorenja bivaju zadržana samo malim užetom koje im se veže za prednju nogu.

Nikakvi lanci, nikakvi kavezi, samo uže za koje je bilo očito da ga ovi slonovi mogu pokidati bilo kada, samo kada bi pokušali da pobjegnu. Iz nekog razloga oni to nikada ne čine i čovjek bijaše jako zbunjen tom činjenicom.

U tom trenutku je primjetio trenera u blizini, te ga upita zašto te velike životinje samo stoje tu i ne pokušavaju pobjeći. Trener mu odgovori: “Znate, kada su slonovi mladi i mnogo manji nego sada, mi smo koristili uže iste veličine kako bismo ih vezali i oni ga nisu mogli prekinuti jer su bili mali. Kako su odrastali sve više su se navikavali na činjenicu da ne mogu pobjeći. Verovali su da ih uže još uvek može zadržati i zato i ne pokušavaju više pobjeći.”

Čovek je bio zapanjen. Ovi veliki slonovi se mogu u svakom trenutku osloboditi tih užadi, ali zbog njihovog uvjerenja da ne mogu, ostaju tu zaglavljeni i zatvoreni.

Koliko nas, poput ovih slonova, ide kroz život držeći se za uvjerenje da ne možemo nešto učiniti, jer smo nekada nešto pokušali uraditi i nismo uspjeli u tome?

Neuspeh je dio učenja; nikada ne smijemo odustati od borbe u životu!